Feng shui pravilo – ako je nešto dobro, nemoj da ga menjaš
Zamislite svoje najomiljenije mesto iz detinjstva.
…………………………………………………………………..
Da li je to možda bila vaša dečja soba?
Ili dnevna, u kojoj ste provodili srećne časove sa svojim dragima?
Ili kuća i dvorište vaše bake i deke, možda u nekom selu?
Ili kuhinja neke tetke?
Možda neka poslastičarnica u koju vas je mama vodila?
Ili neko igralište na koje vas je vodio tata ili deda?
Ili neki sasvim skriveni kutak vašeg grada koji je vaše tajno mesto?
Zatvorite oči i dopustite sebi par trenutaka da se prisetite tog blaženog osećaja….
I sad sledi sledeće pitanje:
Da li, u sadašnjem vremenu, to mesto postoji?
Vaša dečja soba, najverovatnije, ne.
Dnevna soba? Vrlo verovatno ne živite u istim stanu u kom ste živeli kao dete, a još je manje verovatno da je sredjeno kao tada.
Kuća bake i deke? Za to već ima šanse. Odete li tamo nekad? Kako se osećate?
Prošetate li nekad gradom i odete baš u poslastičarnicu u koju vas je mama vodila ili u knjižaru u kojoj ste sa njom kupovali knjige?
Ono što je skoro sto posto sigurno- odete na neko od starih dobrih poznatih mesta, u svom gradu, kao što su muzeji, pozorišta, stare poznate kafane…
I to su- vrlo verovatno – vaša mesta sreće.
Pomislite samo u Beogradu na dragi Tašmajdan, na Kalemegdan, na Skadarliju, na Košutnjak, na 25.maj, Botaničku Baštu, Adu… Na sve kafee i restorane koji se tamo nalaze. Pomislite na Narodni muzej, Muzej savremene umetnosti, Etnografski, Muzej Nikole Tesle…
Pomislite na Hram Svetog Save, Crkvu Svetog Marka, Sabornu,Ružicu, još mnogo mnogo crkava u našem gradu…
Na neki način, sve su to sveta mesta.
Tamo prosto odemo – i lepo se osećamo. To su mesta na koja se vraćamo, opet i opet. To su mesta za koja znamo da su tu uvek za nas.Jedan od ciljeva Feng shuija je da i od našeg doma napravimo takvo mesto. Srećno i sveto mesto.
Da li mu se radujemo? Da li mu se rado vraćamo? Da li smo ga sredili tako da skoro ništa i nemamo da promenimo? Da li i u njemu imamo jedan kutak kome se posebno radujemo? Ili više takvih kutaka?
Ne kaže se bez razloga „Dome, slatki dome“!
Ta slatkoća toplog doma nas često greje i kad smo daleko od njega.
A kad ga tako lepo udesimo i osetimo zadovoljstvo povodom toga-dolazimo do onoga: